|
| |
 Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu,
nalazi
se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne
obale
Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na
ušću ljepotice
Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti,
vjerojatno na mjestu
gdje su neki od prvih doseljenih
Hrvata ugledali plavo more,
ćudljivo i lijepo, koje ih je
vjekovima branilo i štitilo, hranilo
i
čuvalo.
Danas, je
Šibenik glavni grad, kulturno-prosvjetno,
administrativno i gospodarsko središte Županije Šibensko
- kninske
koje broji 51 553 stanovnika ( 2001.).
Povijest Šibenika
Šibenik se prvi put spominje 1066. god.
u ispravi kralja
Petra Krešimita IV koji boravi u utvrđenom kaštelu
Sv.
Mihovila. Venecijanci drže Šibenik 1116. - 24. god. i |
 |
 |
|
|
| |
1125.
- 33. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV daje mu autonomiju 1167.
god.
Nakon
kraće bizantske vladavine do 1180. god. gradom vladaju naizmjenice
Ugarsko-hrvatski kraljevi, Venecija, Bosanski kralj Stjepan Tvrtko
i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ponovno je pod vlašću Venecije
1412.-1797. god. od tada pa do 1918. osim razdoblja francuske okupacije
nalazi se, zajedno s ostalom Dalmacijom, pod Austrijom. Na kraju
prvog svjetskog rata okupirala ga je Italija, ali je po odredbama
Rapalskog ugovora 1920. vraćen matici zemlji. Šibenik je rodno mjesto
humanista Josipa Šižgorića (142.0-1509.), Antuna Vrančića (1504.-1573.)
i Fausta Vrančića (1551.-1617.). |
| |
|
|
|
