|
| |
U
središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih
otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina
otoka nazvana Kornati.
Zbog
izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike
razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava,
godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim
parkom.
Danas
NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220
km2 i uključuje ukupno 89
otoka, otočića i hridi s približno 185 km
obalne
crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka,
kopneni dio parka
čini tek manje od 1/4 ukupne površine,
dok je sve ostalo morski ekosustav.
Dojmljiv kontrast škrtog,
naizgled polupustinjskog i negostoljubivog
kopna s jedne
strane, te biološki i geomorfološki vrlo raznolikog
i bogatog podmorja s druge strane, jedna je od temeljnih odlika ovog
prostora.
|
 |
 |
|
|
| |
Uzroke ovakvog kontrasta treba tražiti prije svega u fenomenu zvanom "krš",
a koji je bez dvojbe jedan od najvrijednijih prirodnih resursa hrvatskog
prostora uopce i to kao vrijednost svjetskih razmjera (locus typicus krša
nalazi se upravo u hrvatskim Dinaridima). U kornatskim karbonatnim terenima
(vapnenci i dolomiti), koji su - s dužim ili kraćim prekidima - već 65
milijuna godina izloženi atmosferskom utjecaju i intenzivnim procesima
okršavanja (korozije i erozije), možemo naći gotovo sve krške oblike kao
i u ostalim dijelovima hrvatskog krškog prostora (spilje, jame, škrape
itd.). Ipak, zbog neistraženosti, ili barem nedovoljne istraženosti, ovaj "ljuti" kornatski
krš još uvijek u sebi krije brojne tajne - kako u geološkom, tako i u biološkom
pogledu.
Čuvene kornatske "krune" (strmci ili litice) okrenute prema otvorenom moru,
a koje karakteriziraju većinu vanjskih otoka u Pučinskom otočnom nizu,
posebna su odlika i vrijednost ovog prostora.
Priča
o nastanku "kruna" globalnog je karaktera. Zbog različitih procesa
koji se zbivaju u Zemljinoj unutrašnjosti i golemih sila koje nastaju kao
njihova posljedica, Afrička tektonska ploča se već milijunima godina pomiče
prema istoku, sjeveroistoku i sjeveru i podvlači (subducira) pod Euroazijsku
tektonsku ploču. Cijeli sredozemni prostor, a samim tim i jadranski i kornatski,
leži upravo na ovoj seizmički aktivnoj zoni, u kojoj su se - kao posljedica
- zbivala (i još uvijek se zbivaju) intenzivna boranja, rasjedanja i navlačenja
Zemljine kore. |
| |
|
|